Parkinsonova bolest, drugi je najčešći neurodegenerativni poremećaj središnjeg živčanog sustava, koji pogađa oko sedam milijuna ljudi u svijetu i donosi brojne izazove oboljelima i njihovim obiteljima. Kod 4% bolesnika ova se bolest dijagnosticira prije 50. godine života, a muškarci su za 1,5 puta u većem riziku dobivanja Parkinsonove bolosti za razliku od žena.
Rano postavljanje dijagnoze ključno je za usporavanje napredovanja simptoma. Glavni simptomi uključuju tremor u mirovanju, sporost pokretanja, zakočenost mišića, te sklonost gubitku ravnoteže tzv. posturalna nestabilnost.
Simptomi bolesti
Parkinsonova bolest je češća kod starije populacije. Okolišni čimbenici (pesticidi, herbicidi, teški metali), genetska predispozicija te trauma glave mogu doprinijeti njenom nastanku, ali točan uzrok još nije identificiran. Neka istraživanja pokazuju povećan rizik Parkinsonove bolesti kod šećerne bolest s inzulinskom intolerancijom kao i kod poremećaja crijevnih mikroorganizama. Smanjena razina dopamina u mozgu zbog propadanja dopaminergičnih neurona crne jezgre je karakteristična za Parkinsonovu bolest i odgovorna za poremećaj kretanja a dolazi i do promjena u drugim dijelovima mozga odgovornim za ostale simptome bolesti. Promjene u mozgu se povezuju s abnormalnim naslagama proteina kao što je alfa- sinuklein.
Motorički simptomi bolesti
Tremor: Tipično se javlja u stanju mirovanja i često se opisuje kao “pill-rolling” tremor, pokreti koji nalikuju brojanju tableta ili novca. Tremor se može pojaviti na rukama, nogama, donjoj vilici i jeziku. Dokazuje se najbolje kada je bolesnik opušten i fokusiran na neku mentalnu aktivnost.
Bradikineza: Usporenost pokreta, što rezultira sitnim koracima, oskudnom mimikom lica, tišim govorom, pisanjem sitnih slova, teškoćama u gutanju i drugim usporenim motoričkim aktivnostima.
Rigor: Povišen tonus mišića koji se može osjetiti kod pasivnih kretnji. Razlikuje se od spasticiteta jer se otpor ne pojačava s brzinom pokreta. Pogotovo se primjećuje kod istovremenih pokreta drugim dijelovima tijela.
Posturalne promjene i nestabilnost: Bolesnici često imaju pognuti stav tijela prema naprijed, što ih čini sklonima padovima. Hod je usporen, na užoj bazi, a okreti u mjestu su sporiji i zahtijevaju više koraka.
Nemotorički simptomi
Neuropsihijatrijski simptomi: Uključuju depresiju, anksioznost, promjene raspoloženja, halucinacije, kognitivne smetnje i druge mentalne promjene.
Poremećaji autonomnog živčanog sustava: Ovi simptomi obuhvaćaju ortostatsku hipotenziju (pad krvnog tlaka kod ustajanja), opstipaciju, poremećaje mokrenja, seksualnu disfunkciju, pojačano znojenje i slinjenje te otežano gutanje.
Poremećaji spavanja: Uključuju nesanicu, poremećaje REM-faze spavanja, nevoljne kretnje u snu i pojačanu dnevnu pospanost.
Poremećaji osjetnih funkcija: To mogu biti smetnje u njuhu, percepciji boja, vidnoj percepciji kretanja ili pojava trnaca.
Prepoznavanje ovih nemotoričkih simptoma, osobito u ranoj fazi bolesti, može biti ključno za postavljanje pravovremene dijagnoze i adekvatno upravljanje bolešću.
Dijagnosticiranje Parkinsonove bolesti
Postavljanje dijagnoze Parkinsonove bolesti zahtijeva temeljan klinički pregled koji obuhvaća procjenu neurološkog statusa, tonusa mišića, tremora, posturalnih refleksa, bradikineze i akineze.
Koraci u dijagnostičkom procesu
Klinički pregled: Neurolog će pažljivo pregledati bolesnika kako bi identificirao moguće simptome Parkinsonove bolesti. To uključuje procjenu tonusa mišića, prisutnost tremora, posturalne reflekse te hod i ravnotežu.
Procjena motoričkih simptoma: Motorički simptomi Parkinsonove bolesti obuhvaćaju bradikineziju (usporene kretnje), rigor (povišen tonus mišića), tremor (nevoljne oscilatorne pokrete) te posturalnu nestabilnost. Ovi simptomi mogu biti identificirani kroz detaljan neurološki pregled.
Procjena nemotoričkih simptoma: Nemotorički simptomi, poput depresije, tjeskobe, problema sa snom i gubitka energije, smetnji njuha također su važni za dijagnosticiranje Parkinsonove bolesti. Ti simptomi često su prisutni i prije manifestacije motoričkih simptoma.
Korištenje skala i testova: U procjeni ozbiljnosti Parkinsonove bolesti koriste se različite skale, poput Hoehn-Yahr skale i Unified Parkinson’s Disease Rating Scale (UPDRS). Ove skale pomažu u kvantificiranju simptoma i procjeni stupnja bolesti.
Isključenje drugih uzroka: Budući da simptomi Parkinsonove bolesti mogu imati sličnosti s drugim neurološkim poremećajima, važno je isključiti druge moguće uzroke simptoma prije nego što se postavi konačna dijagnoza. Zbog toga je potrebno učiniti magnetsku rezonanciju (MR) mozga koja u bolesnika s Parkinsonovom bolesti ne pokazuje značajne promjene i Dat Scan koji pokazuje presinaptičku dopaminsku funkciju a kojim se mogu razlikovati Parkinsonova bolest od drugih oblika parkinsonizma.
Praćenje odgovora na terapiju: Ako se sumnja na Parkinsonovu bolest, liječnik može propisati terapiju. Poboljšanje simptoma nakon terapije levodopom može dodatno potvrditi dijagnozu.
Depresija kod oboljelih od Parkinsonove bolesti
Depresija je česta kod bolesnika s Parkinsonovom bolesti. Važno je razlikovati simptome depresije poput gubitka interesa i apatije od simptoma same bolesti. Detaljna povijest bolesti i podrška najbližih ključni su za pravilnu dijagnozu.
Liječenje depresije kod tih bolesnika može značajno poboljšati kvalitetu života i tijek bolesti. Terapija koja cilja i motoričke simptome Parkinsonove bolesti te ima antidepresivni učinak može se koristiti kao monoterapija ili u kombinaciji s drugim lijekovima. Inhibitori ponovne pohrane serotonina često su preferirani zbog manje nuspojava i korisnosti u slučajevima anksioznosti. Važno je oprezno upravljati kombiniranjem antiparkinsoničke terapije i antidepresiva kako bi se izbjegle neželjene interakcije. Prepoznavanje i adekvatno liječenje depresije ključno je za upravljanje bolešću i poboljšanje kvalitete života pacijenata.
Terapija kod liječenja Parkinsonove bolesti
Levodopa
Levodopa je zlatni standard liječenja Parkinsonove bolesti. Pretvara se u dopamin u mozgu, nadoknađujući nedostatak uzrokovan odumiranjem stanica koje ga proizvode. Najučinkovitiji je lijek u poboljšanju motornih simptoma s minimalnim kratkoročnim neželjenim posljedicama. Učinkovito djeluje na motoričke simptome bolesti. Postupno se uvodi, s dozom od 3 do 4 puta na dan, i učinkovit je u prvih nekoliko godina liječenja. Kod oko 50% bolesnika dolazi do smanjenja učinkovitosti lijeka i razvoja motornih fluktuacija unutar 5 godina.
U liječenju uznapredovale Parkinsonove bolesti može se primjeniti levodopa/karbidopa gel putem pumpe koju pacijent nosi oko vrata ili struka a spojena je na sondu direktno u tanko crijevo kirurškim zahvatom postavljanja perkutane endoskopske gastrostoe (PEG). Kazeta s gelom levodope i karbidope se postavlja na pumpu ujutro, nakon čega se pumpa aktivira i osigurava kontinuirano ispuštanje lijeka tijekom dana. Nakon završetka dana, iskorištena kazeta se uklanja.
Namijenjena je osobama koje imaju fluktuacije u djelovanju lijeka ili motoričke oscilacije, poznate kao “on-off” fenomen. Ova pumpa kontinuirano ispušta levodopu, tijekom cijelog dana putem intestinalne sonde.
Najveći benefiti su kontinuirano osiguravanje stabilne razine lijeka u krvi, što rezultira blažim nuspojavama poremećaja pokreta, kao i nagli prestanak djelovanja lijeka ili oscilacije u pokretima.
Diskinezije, nekontrolirani pokreti tijela koji se mogu pojaviti kao nuspojava terapije lijekovima za Parkinsonovu bolest, također se mogu umanjiti ili kontrolirati korištenjem pumpe. Osim toga, pacijenti više nisu ovisni o uzimanju lijekova prema satnici, što poboljšava njihovu kvalitetu života.
Agonisti dopamina
Agonisti dopamina djeluju direktno, stimulirajući dopaminske receptore. Učinkoviti su kao monoterapija u ranoj fazi bolesti te kao dodatak levodopi u uznapredovaloj fazi.
COMT inhibitori
COMT inhibitori omogućuju veću dopremu levodope u mozak sprječavajući razgradnju levodope. Pomažu u održavanju stabilnije opskrbe mozga levodopom, smanjenju dnevnog „off“ vremena i produženju „on“ vremena.
MAO B inhibitori
MAO B inhibitori blokiraju enzim koji razgrađuje dopamin, povećavajući njegovu dostupnu razinu u mozgu. Mogu produžiti djelovanje levodope.
Antikolinergici
Antikolinergici mogu biti od pomoći kod tremora u Parkinsonovoj bolesti u mlađih od 70 godina, ali nemaju učinka na druge simptome bolesti.
Duboka mozgovna stimulacija
Duboka mozgovna stimulacija (DBS) je terapijski postupak za pacijente s uznapredovalom Parkinsonovom bolesti (PB). Kada lijekovi više ne pružaju kontinuirano olakšanje simptoma ili kada se javljaju neželjeni pokreti (diskinezije), DBS može biti opcija. Postupak uključuje ugradnju elektroda u određena područja mozga koje su spojene s pulsnim elektrostimulatorom. Elektrode šalju električne impulse u mozak, poboljšavajući kontrolu simptoma poput tremora, usporenosti i poteskoća s hodanjem. DBS može smanjiti “OFF” razdoblja i diskinezije te smanjiti potrebu za lijekovima. Istraživanja su pokazala značajno poboljšanje kvalitete života kod pacijenata koji su se podvrgli DBS-u.
Gama knife radiokirurgija
Gama knife radiokirurgija pruža precizan i bezbolan tretman pacijentima s jačim tremorom. Priprema započinje postavljanjem stereotaksičnog okvira ili maske za glavu kako bi se osigurala stabilnost tijekom postupka. Nakon toga, obavlja se radiološko snimanje mozga MR-om radi detaljnog mapiranja tremorom pogođenih područja. Na temelju dobivenih snimaka, specijalisti izrađuju individualizirani plan tretmana koristeći posebne kompjutorske programe. Tijekom zahvata, pacijent ostaje budan i može komunicirati s medicinskim osobljem, dok okvir ili maska za glavu osiguravaju stabilnost. Nakon završetka tretmana, okvir ili maska se uklanjaju, a većina pacijenata može se odmah vratiti svojim svakodnevnim aktivnostima. Gama knife radiokirurgija omogućuje siguran i učinkovit tretman bez potrebe za invazivnom kirurgijom.
Ostali oblici liječenja uključuju fizikalnu terapiju, logopedsku terapiju, psihoterapiju.
Potporne terapijske metode
Ping-pong kao terapijska metoda
Ping pong se pokazao kao korisna terapijska aktivnost za oboljele od Parkinsonove bolesti. Sudjelovanje u ovoj aktivnosti pruža niz prednosti za poboljšanje kvalitete života i smanjenje simptoma ove progresivne neurodegenerativne bolesti. Istraživanja su pokazala da redovito igranje stolnog tenisa može poboljšati motoričke funkcije, uključujući koordinaciju, brzinu reakcije i fine motoričke vještine. Osim toga, igra stolnog tenisa potiče izdržljivost i koncentraciju te pruža iskustvo zajedništva kroz grupnu aktivnost, što dodatno smanjuje simptome bolesti.
Pilot studija provedena na pacijentima s Parkinsonovom bolesti pokazala je značajna poboljšanja u govoru, pokretima, držanju i ukočenosti nakon samo šest mjeseci redovitog igranja stolnog tenisa. Sudionici su primijetili smanjenje drhtanja ruku i općenito poboljšanje svojih motoričkih vještina.
Mnogi pacijenti su izvijestili o smanjenju potrebe za lijekovima, nakon što su uključeni u redovite treninge stolnog tenisa. Ovo ukazuje na potencijalnu ulogu ove aktivnosti u usporavanju napredovanja bolesti i poboljšanju odgovora na terapiju. Stolni tenis nije samo terapijska aktivnost, već i platforma za socijalnu podršku i razmjenu iskustava među oboljelima. Kroz zajedničko vježbanje i natjecanje, pacijenti pronalaze podršku i motivaciju za borbu protiv bolesti.
Inicijative poput PingPongParkinson i organizacija turnira u stolnom tenisu za oboljele od Parkinsonove bolesti pružaju dodatnu podršku i mogućnost integracije u zajednicu. Ove aktivnosti potiču svijest o bolesti, promiču važnost tjelesne aktivnosti i doprinose poboljšanju kvalitete života oboljelih.
Muzikoterapija
Muzikoterapija predstavlja vrijednu terapijsku metodu koja se sve više koristi u upravljanju Parkinsonovom bolešću. Ona ima mnoge ciljeve, uključujući poboljšanje socijalnih vještina i mentalnih procesa te povećanje samopouzdanja. Dokazano je kako glazba može značajno utjecati na emocionalno stanje i kvalitetu života. Istraživanja kontinuirano potvrđuju moć glazbe kao terapijskog alata, ističući njenu sposobnost utjecaja na različite aspekte ljudskog iskustva.
Tremors vs Tremors, zanimljiv je projekt koji koristi muzikoterapiju kako bi stvorio prilagođene pjesme za pacijente oboljele od Parkinsonove bolesti, koristeći njihove osobne priče, omiljene glazbene žanrove i snimke tremora s ciljem poboljšanja simptoma i raspoloženja. Dr. Christian Lambert, voditelj projekta, istaknuo je važnost holističkog pristupa upravljanju Parkinsonovom bolešću te istaknuo muzikoterapiju kao jednu od mogućnosti za poboljšanje kvalitete života pacijenata. Jer “u upravljanju Parkinsonovom bolešću, nije sve u vezi s lijekovima. Postoji širok raspon strategija i terapija koje mogu činiti dio holističkog pristupa skrbi koji je prilagođen pojedinačnoj osobi.”
Akupunktura
Akupunktura može biti korisna kao dopunska terapija za simptome parkinsonizma, koja može pomoći u ublažavanju nekih simptoma poput tremora, krutosti mišića i bolova. Sam tretman uključuje postavljanje tankih iglica na odabrane točke na tijelu, što može stvoriti osjećaj laganih trnaca ili škakljanja. Postupak nije bolan i obično traje oko 20-30 minuta. Pacijenti obično prolaze kroz seriju tretmana tijekom nekoliko tjedana, a broj i učestalost tretmana mogu se prilagoditi individualnim potrebama i odgovoru na terapiju.
Iako sve navedene metode potporne terapije mogu pružiti olakšanje od nekih simptoma Parkinsonove bolesti, važno je znati da se one mogu koristiti samo kao dio sveobuhvatnog plana liječenja, ali ne i kao zamjena za primarne metode liječenja.
Dijagnosticiranje Parkinsonove bolesti zahtijeva multidisciplinarni pristup i pažljivu evaluaciju simptoma i kliničkih znakova. Rano prepoznavanje bolesti omogućuje pravovremeno započinjanje terapije i poboljšava kvalitetu života pacijenata. Bolesnici s Parkinsonovom bolesti mogu nastaviti voditi aktivan i ispunjen život. Učlanjenje u udruge za oboljele od Parkinsonove bolesti ili sudjelovanje u samoinicijativnim okupljanjima može olakšati osjećaj izolacije te smanjiti anksioznost i depresiju.
Podrška od zdravstvenih djelatnika i dobra suradnja bolesnika pridonose boljoj edukaciji o bolesti, simptomima i liječenju. Razumijevanje simptoma bolesti i pravilna edukacija olakšavaju svakodnevni život i smanjuju anksioznost. Kvaliteta života bolesnika može se poboljšati pravilnom brigom o mentalnom zdravlju, prehrani, spavanju te pravovremenim uzimanjem lijekova uz blisku suradnju s liječnikom.
