Multipla skleroza – bolest s tisuću lica

Multipla skleroza (MS) je kronična autoimuna bolest koja zahvaća središnji živčani sustav, uključujući mozak, kralježničnu moždinu i vidne živce. MS uzrokuje upalu koja oštećuje mijelin, ovojnicu koja obavija živčane stanice i omogućuje brz prijenos živčanih impulsa. Oštećenje mijelina, proces poznat kao demijelinizacija, usporava ili potpuno blokira prijenos signala između mozga i drugih dijelova tijela.

Mozak i leđna moždina zajedno čine središnji živčani sustav (SŽS), koji djeluje kao glavna komunikacijska mreža tijela, prenoseći milijune poruka svake sekunde. Živčane stanice, od kojih se sastoji ova mreža, obavijene su mijelinskom ovojnicom koja štiti živčane vlakne i omogućuje brzu i učinkovitu komunikaciju. Kod MS-a, imunološki sustav napada mijelin, uzrokujući upalu i oštećenja koja mogu zahvatiti različite dijelove SŽS-a. To dovodi do različitih simptoma koji variraju u težini i manifestaciji od osobe do osobe.

S vremenom, ponavljana oštećenja mogu spriječiti tijelo da potpuno obnovi mijelin, što dovodi do propadanja živčanih vlakana, poznatog kao neurodegeneracija. Upala i neurodegeneracija stvaraju ožiljke, nazvane skleroza,  što je i razlog za naziv bolesti (grč.”sklērós” – tvrd). MS se često manifestira kroz razdoblja pogoršanja simptoma (relapsi ili egzacerbacije) i razdoblja relativnog oporavka (remisije). Bolest se može razvijati različitom brzinom i intenzitetom,  može se pojaviti u gotovo svakoj životnoj dobi ali  najčešće u mlađih odraslih osoba.

Uzroci nastanka multiple skleroze

Uzrok multiple skleroze nije potpuno poznat, ali se vjeruje da nastaje u osoba s genetskom predispozicijom djelovanjem različitih okolišnih čimbenika. Najznačajniji okolišni čimbenici su infekcija Epstein-Barr virusom, smanjena izloženost sunčevoj svjetlosti uz nedostatak vitamina D, pušenje i pretilost u djetinjstvu i adolescenciji. Dokazano je da dolazi do poremećaja u imunološkom sustavu, organizam napada vlastiti mijelin koji prepoznaje kao nepoznati vanjski antigen i potiče autoimuni proces, obično u ranom djetinjstvu, prema epidemiološkim studijama, prije 15-te godine. To dovodi do stvaranja protutijela na mijelin, uzrokujući upalu i oštećenje mijelinske ovojnice.

Multipla skleroza nije nasljedna bolest ali postoji obiteljska sklonost pojavi multiple skleroze. Određeni geni mogu povećati vjerojatnost razvoja MS-a ali to nije jamstvo da će osobe s tom kombinacijom gena razviti bolest. U općoj populaciji se procjenjuje da osoba ima 0,3% rizik za razvoj MS-a tijekom života. Osobe čiji jednojajčani blizanci imaju MS, imaju rizik za razvoj bolesti oko 30%, a ako imaju oboljelog biološkog brata ili sestru taj rizik  iznosi 2-4 %. Ukoliko MS ima jedan biološki roditelj rizik za razvoj bolesti je približno 5% a ako su oba roditelja oboljela onda se rizik povećava na 12%.

Procjenuje se da genetski čimbenici objašnjavaju približno 30% ukupnog rizika za razvoj MS-a dok se okolišni čimbenici smatraju glavnim čimbenicima koji doprinose razvoju bolesti. 

Simptomi multiple skleroze

Simptomi multiple skleroze (MS) često se pojavljuju između 20. i 40. godine, češće kod žena nego kod muškaraca. Oni ovise o tome gdje se dogodi demijelinizacija u mozgu ili kralježničnoj moždini. To može izazvati probleme s pokretima ako je zahvaćen dio koji upravlja mišićima, ili mogu imati osjetne smetnje ako su pogođeni putevi koji prenose osjetne signale. Česti simptomi uključuju osjećaj trnaca ili slabost u ekstremitetima te promjene vida poput zamagljenog vida ili dvoslika.

MS je kronična bolest i ima raznolik i nepredvidljiv tijek. Neki doživljavaju izolirane simptome koji se povremeno javljaju, dok se kod drugih simptomi brzo pogoršavaju. Vruće vrijeme ili infekcije mogu pogoršati simptome, a recidivi bolesti mogu postati češći s vremenom, što može dovesti do trajne onesposobljenosti radi čega je potrebno bolest što ranije dijagnosticirati i započeti s liječenjem. 

Simptomi su raznovrsni i mogu se pojaviti pojedinačno ili kombinirano, uključujući probleme s vidom, hodanjem, osjetom, mišićnom slabosti, ravnotežom, vrtoglavicom, umorom, problemima s mokrenjem i probavom. Mogu se javiti i problemi s govorom, pamćenjem i raspoloženjem.

Među simptomima multiple skleroze prepoznaju se različiti obrasci:

1. Relapsno-remitirajući oblik: Najčešći oblik bolesti u kojem se  pogoršanja simptoma (relapsi ili egzacerbacije) izmjenjuju se s periodima smanjenja ili nestanka simptoma (remisije), koje mogu trajati od nekoliko mjeseci do godina. Relapsi se mogu dogoditi spontano a ako se dogode uslijed infekcije i povišene tjelesne temperature, onda se nazivaju pseudorelapsi. Otprilike 85% osoba s MS-om ima ovaj oblik bolesti koji napredovanjem, osobito u neliječenih ili kasno dijagnosticiranih osoba,  prelazi u sekundarno progresivni oblik.
2. Sekundarno progresivni oblik: Počinje s relapsima i remisijama, ali nakon nekog vremena prelazi u fazu stalnog pogoršanja bez jasnih poboljšanja ili remisija i tada dolazi do trajnih neuroloških simptoma i ispada.
3. Primarno progresivni oblik: Otprilike 15% osoba s MS-om ima ovaj oblik bolesti u kojem bolest od početka napreduje, ponekad uz kraća razdoblja stabilnosti, ponekad sa ili bez relapsa i aktivnosti na snimkama magnetske rezonancije ali uz postepeni i kontinuirani razvoj sve veće onesposobljenosti.

Dijagnosticiranje multiple skleroze

Dijagnosticiranje multiple skleroze nije jednostavno, budući da ne postoji jedna pretraga koja bi odmah potvrdila bolest, ali postoje točno definirani kriteriji (McDonaldovi kriteriji revidirani posljednji put 2017 godine). Liječnik postavlja dijagnozu temeljem razgovora s pacijentom, kliničkog pregleda te nalaza različitih pretraga.

Neurološki pregled

Liječnik detaljno ispituje pacijenta o simptomima i zdravstvenoj povijesti. Nakon toga slijedi neurološki pregled kako bi se procijenilo funkcioniranje živčanog sustava.

Magnetska rezonancija (MRI)

MRI je vrlo osjetljiva metoda koja može otkriti područja mozga koja su izgubila mijelin odnosno demijelinizacijske lezije tipične lokalizacije za MS. Kontrast nam služi da se vidi vrijeme nastanka lezija, one koje upijaju kontrast (imbibicija) su nastale u skorije vrijeme a one koje ne upijaju kontrast su starijeg datuma nastanka što je vrlo važno u dijagnosticiranju multiple skleroze. 

Likvor

Tekućina koja okružuje mozak i kralježnicu, može se analizirati kako bi se potvrdila prisutnost oligoklonskih vrpci koje predstavljaju protutijela i ukazuju na upalu karakterističnu za MS.

Dijagnoza MS-a zahtijeva dokaz prisutnosti simptoma u različitim vremenskim razdobljima i u različitim funkcijskim sustavima. McDonaldovi kriteriji, ažurirani 2017. godine, koriste se za potvrdu dijagnoze, uz isključenje drugih bolesti koje mogu imitirati MS. Liječnik odabire pretrage prema potrebama svakog pacijenta, pri čemu se naglašava važnost multidisciplinarnog pristupa u postavljanju dijagnoze MS-a.

Liječenje multiple skleroze

Liječenje multiple skleroze obuhvaća različite terapije koje ciljaju ublažavanje simptoma i usporavanje napretka bolesti.

1. Kortikosteroidi: Koriste se za ublažavanje akutnih napadaja i to 3-5 dana, a dugotrajna uporaba može izazvati nuspojave poput povećane osjetljivosti na infekcije, nesanicu, podizanje razine šećera u krvi, povišen krvni tlak, crvenilo lica, probavne probleme, zamućeni vid, akne, pojačani apetit, promjene raspoloženja.
2. Lijekovi koji djeluju na imunološki sustav: Mogućnosti liječenja relapsno-remitirajuće MS uključuju lijekove putem injekcije, tableta i lijekova za infuziju. Injekcijski lijekovi uključuju interferon -beta, glatiramer acetat, ofatumumab. Lijekovi za relapsno remitirajući oblik bolesti u tabletama su fingolimod, ozanimod, ponesimod, teriflunomid, dimetilfumarat i kladribin a za sekundarno progresivni oblik siponimod. Lijekovi putem infuzije za relapsno remitirajući oblik bolesti uključuju natalizumab, alemtuzumab i okrelizumab koji je jedini za sada registriran i za liječenje primarno progresivnog oblika multiple skleroze. 
3. Ostale terapije: Izmjena plazme se koristi kod teških akutnih  pogoršanja (relapsa) koji ne reagiraju na kortikosteroidnu terapiju a transplantacija matičnih stanica još uvijek spada u eksperimentalno liječenje teških oblika multiple skleroze. 
4. Kontrola simptoma: Lijekovi za mišićne spazme, probleme s hodanjem, bol, tremor, umor, depresiju, inkontinenciju, konstipaciju i urinarnu inkontinenciju ili retenciju.

Važno je naglasiti da terapija treba biti prilagođena svakom pacijentu, te da nijedan tretman nije univerzalno učinkovit. Odabir prave terapije ovisit će o pažljivom razmatranju mnogih čimbenika, uključujući trajanje i težinu bolesti, učinkovitost prethodnih terapija MS-a, druge zdravstvene probleme i planiranje trudnoće. Kod terapije je bitno praćenje osobe s MS-om klinički i radiološki, na svakom pregledu ili snimanju magnetskom rezonancijom uspoređuje se stanje prije liječenja i tijekom liječenja da bi se utvrdila učinkovitost terapije. Tijekom terapije bitno je i praćenje mogućih štetnih učinaka lijekova koji su znak za potrebu promjene terapije. 

Komplementarna terapija je definirana kao skup svih terapijskih pristupa koji se koriste zajedno s konvencionalnom terapijom.  Ako se u obzir uzmu rizici i dobrobit pojedinih metoda komplementarne medicine u multiploj sklerozi, postoji široki raspon; neke su moguće korisne, druge su neučinkovite i potencijalno štetne, a najveći broj zahtijeva kontrolirana klinička ispitivanja. 

Komplementarne opcije kod multiple skleroze

Vitamin D: Vitamin D se više ne smatra komplementarnom terapijom već dijelom konvencionalne terapije zbog dokazanog učinka na tijek multiple skleroze djelujući na regulaciju imunološkog sustava što može smanjiti rizik od razvoja multiple skleroze. Također, djeluje kao snažan antioksidans, djelujući na oksidativno oštećenje središnjeg živčanog sustava (SŽS).

Prirodni izvori vitamina D uključuju ulje riblje jetre, masne ribe poput lososa, tune, skuše, goveđu jetru, sir, žumanjke, mliječne proizvode, obogaćene žitarice te dodatke prehrani. Sunčeva svjetlost potiče sintezu vitamina D. Osobe s MS-om trebaju paziti na svoje razine vitamina D kroz prehranu, dodatke ili izlaganje suncu.

Sukladno smjernicama za primjenu vitamina D preporučena koncentracija u krvi trebala bi iznositi 75-150 nmol/L. Ukoliko je dijagnosticiran manjak vitamina D, uz konzultaciju s liječnikom može se uzimati 50 000 IJ tjedno do tri mjeseca a nakon što se dostigne preporučena koncentracija vitamina D u krvi, doza održavanja je između 2000-5000 IJ dnevno. Kontroliranje koncentracije vitamina D u krvi može biti korisno za prilagodbu doza, posebno tijekom zimskih mjeseci kada je smanjena izloženost sunčevim zrakama. Previsoke doze vitamina D u duljem vremenskom periodu mogu biti toksične i uzrokovati hiperkalcemiju i hiperfosfatemiju, bubrežno zatajenje , konfuziju, srčane aritmije i slabost mišića.

Kanabinoidi su registrirani za liječenje spastičnosti u multiploj sklerozi  nakon što prethodno nije postignut zadovoljavajući terapijski učinak najvišom toleriranom dozom baklofena, odnosno tizanidina. Bitno je naglasiti da niti jedno istraživanje do sada nije pokazalo da kanabinoidi imaju utjecaj na smanjenje aktivnosti ili progresije bolesti već isključivo na smanjenje nekih od simptoma bolesti, spastičnosti i boli. Osim pozitivnih učinaka, uz liječenje kanabinoidima vežu se i određene nuspojave. Najčešće su to omaglice, vrtoglavica, slabost, omamljenost, mučnina i povraćanje, slabost pamćenja i koncentracije, promjene raspoloženja. Potreban je oprez kod upotrebe kanabinoida s hipnoticima, sedativima ili drugim lijekovima sa sedirajućim sredstvima kao i izbjegavanje alkohola jer njihov učinak može biti aditivan. 

Vježbanje: Prednosti redovitog vježbanja uključuju poboljšanje općeg zdravstvenog stanja, pokretljivosti zglobova te smanjenje rizika od pretilosti i srčanih bolesti. Također, vježbanje povećava koncentraciju, samopouzdanje i opće raspoloženje.

Masaža: Osobe s MS-om često koriste masažu za opuštanje i smanjenje stresa te depresije. Iako nema dokaza da masaža mijenja tijek bolesti, obično je sigurna za njih, uz obavještenje terapeuta o eventualnoj osteoporozi.

Akupunktura: Akupunktura se ponekad koristi za ublažavanje simptoma poput boli, grčeva mišića, trnaca i tjeskobe kod osoba s MS-om. 

Terapija pulsirajućim elektromagnetskim poljem (PEMF): Neka istraživanja ukazuju da pulsirajuća magnetska polja  mogu pomoći kod ublažavanja umora, spasticiteta i trnaca kod osoba s MS-om.

Tehnike uma i tijela: Tehnike kao što su pokretna meditacija, vizualizacija, hipnoza, opuštanje i biofeedback mogu pomoći u smanjenu simptoma poput umora, depresije i inkontinencije kod nekih osoba s MS-om.

Refleksologija: Mnogi s MS-om izvještavaju da refleksologija može pomoći u smanjenju boli, umora i poboljšanju raspoloženja.

Terapija hlađenjem: pomaže osobama s multiplom sklerozom kontrolirati simptome koji se pogoršavaju toplinom. Toplina može usporiti prijenos živčanih signala, izazivajući simptome poput umora, slabosti mišića i problema s vidom. Ova terapija uključuje pijenje dovoljno tekućine, izbjegavanje topline, hlađenje u vodi ili korištenje ledenih ručnika kako bi se tijelo ohladilo. Specijalizirani prsluci i narukvice s gelom također mogu pomoći u održavanju tjelesne temperature na prihvatljivoj razini.

Podrška iz prirode: Mnoge biljke i njihovi aktivni spojevi mogu pomoći u suzbijanju simptoma multiple skleroze (MS) kroz svoja protuupalna, analgetska i antioksidativna svojstva ali njihovo djelovanje na tijek multiple skleroze nije dokazan. Ulje noćurka (linolna kiselina): Postoje dokazi da uzimanje dodataka s linolnom kiselinom, koja se nalazi u sjemenkama suncokreta i ulju uljane repice, može blago poboljšati simptome MS-a. Đumbir ublažava bolove u mišićima i zglobovima te smanjuje upalu živaca i mišića zahvaljujući aktivnom spoju gingerolu. Ginko ima protuupalna svojstva i može inhibirati faktor aktivacije trombocita, što je korisno kod MS-a. Kurkuma s kurkuminom kao aktivnim spojem djeluje protuupalno i antioksidativno, smanjujući težinu simptoma. Gospina trava s hipericinom ima antidepresivna svojstva, korisna za emocionalne izazove povezane s MS-om. Ljekoviti odoljen ili valerijana pomaže kod poremećaja spavanja, dok brusnica sprječava infekcije mokraćnog sustava česte kod MS-a. Crni kim potiče remijelinizaciju i ima protuupalna svojstva. Azijski ginseng poboljšava stanje umora i kvalitetu života. Zeleni čaj smanjuje umor zahvaljujući EGCG-u, a maslačak može pomoći u ublažavanju umora zahvaljujući taraksacinu i njegovom diuretičkom djelovanju.

Postoji mnogo biljnih preparata čije djelovanje nije dokazano u multiploj sklerozi a potencijalno mogu pogoršati simptome i tijek multiple skleroze ili smanjiti djelovanje lijekova koji se koriste u konvencionalnom liječenju multiple skleroze.  Biljni pripravci koji stimuliraju imunološki sustav se ne preporučuju u mutiploj sklerozi kao niti pripravci koji ometaju djelovanje jetrenih enzima ili nekim drugim mehanizmom povećavaju ili smanjuju djelotvornost mnogih lijekova koji se koriste u konvencionalnom liječenju multiple skleroze zbog čega se kod uzimanja biljnih pripravaka treba konzultirati s liječnikom. Manjak nekih vitamina i minerala može pogoršati simptome multiple skleroze ali i upotreba visokih doza, bez dokazanog nedostatka , može biti štetna radi čega je potrebno obavijestiti liječnika o uzimanju suplemenata.    

Prehrana i multipla skeroza:  Osobe oboljele od multiple skleroze smiju unositi sve namirnice, preporuča se zdrava, uravnotežena, raznovrsna prehrana. Osobama s MS-om se ne preporučuje izbacivanje glutena iz prehrane osim ako nemaju dokazanu preosjetljivost. Mediteranski tip prehrane bogat voćem, povrćem, nezasićenim masnim kiselinama iz ribe i maslinovog ulja, uz nizak unos zasićenih masnih kiselina životinjskog porijekla i izbjegavanje jednostavnih šećera nije povoljan samo za osobe s MS-om već je pokazao pozitivan učinak i na kardiovaskularne bolesti koje uključuju infarkt srca i moždani udar. Ketogena dijeta sastoji se od smanjenog unosa ugljikohidrata, povišenog unosa zdravih masnoća i adekvatnog unosa proteina pomaže kod smanjenja umora, poboljšanja raspoloženja i poboljšanja kvalitete života osoba s MS-om. 

Multipla skleroza je kompleksna bolest koja zahtijeva multidisciplinaran pristup za učinkovito upravljanje simptomima i poboljšanje kvalitete života oboljelih. Redovito vježbanje, prilagođeno individualnim potrebama, te pravilna prehrana i suplementacija, poput unosa vitamina D, mogu značajno doprinijeti poboljšanju stanja. Biljne terapije, uz konzultaciju sa stručnjacima, također mogu pružiti dodatne koristi ali ne djeluju na tijek multiple skleroze. 

Kako bi se dodatno educirali o ovoj bolesti, preporučamo MSTV, prvu hrvatsku televiziju za multiplu sklerozu, koja pruža edukaciju, podršku i inspiraciju oboljelima i njihovim obiteljima putem svojih podcasta i intervjua sa stručnjacima. Ova platforma ne samo da informira, nego i povezuje zajednicu, omogućujući oboljelima da se bolje nose s izazovima koje donosi multipla skleroza.