Glavobolja je jedan od najčešćih razloga zbog kojih ljudi traže liječničku pomoć ili posegnu za lijekovima protiv boli. Većina ljudi barem jednom u životu iskusi glavobolju, no kod nekih ona postaje čest i kroničan problem koji značajno narušava kvalitetu života.
Jeste li znali da postoji preko 150 različitih tipova glavobolja?
Iako su mnoge glavobolje bezopasne, važno je razlikovati one koje su prolazne i reakcija na svakodnevni stres, od onih koje su znak ozbiljnijeg zdravstvenog problema.
Kako nastaju glavobolje?
Glavobolja (lat. cephalgia) označava bol u području glave i predstavlja simptom koji može biti povezan s nizom stanja i bolesti.
Glavobolje ne dolaze iz mozga – jer mozak sam nema receptore za bol, pa ne može osjetiti bol. U normalnim fiziološkim uvjetima, mozak je uglavnom neosjetljiv. To je dokazano neurokirurškim postupcima u kojima stimulacija moždanog parenhima kod budnih pacijenata nije uzrokovala bol.
Bol potječe iz okolnih struktura, poput krvnih žila, moždanih ovojnica, mišićnih vlakana, struktura lica i kranijalnih ili spinalnih živaca. Istezanje, dilatacija, suženje ili bilo kakva stimulacija bolnih receptora (nociceptora) unutar tih struktura može rezultirati percepcijom glavobolje.
Uzroci boli u glavi uvelike variraju i uključuju ne samo izravnu mehaničku, kemijsku ili upalnu stimulaciju struktura koje generiraju bol, već i manje poznate mehanizme koji se javljaju kod primarnih glavobolja.
U medicini se glavobolje najčešće dijele na primarne i sekundarne.
Primarne glavobolje predstavljaju samostalne poremećaje i nisu posljedica druge bolesti. Među njih spadaju tenzijska glavobolja, migrena i klaster glavobolja.
Sekundarne glavobolje posljedica su drugih zdravstvenih stanja, poput infekcija, poremećaja krvnih žila mozga, tumora, ozljeda glave ili prekomjernog uzimanja lijekova.
Najčešće vrste glavobolje
- TENZIJSKA GLAVOBOLJA
Tenzijska glavobolja je najčešća vrsta glavobolje i gotovo svaka osoba će je doživjeti barem jednom u životu. Nije opasna, ali može biti izrazito neugodna i ometati svakodnevne aktivnosti, osobito kada postane kronična.
Tenzijska glavobolja nastaje uslijed povećane napetosti mišića glave, vrata i ramenog obruča, što aktivira nociceptore (receptore za bol) u mišićnom i vezivnom tkivu. Ti impulsi prenose se do središnjeg živčanog sustava, gdje dugotrajna stimulacija može izazvati centralnu senzibilizaciju – stanje u kojem mozak postaje preosjetljiv i pojačano percipira bol. Ova promjena u obradi boli doprinosi održavanju i širenju boli, osobito u kroničnim slučajevima. Rizični faktori uključuju i neredovit san, psihičko opterećenje te neučinkovito nošenje sa stresom.
1.1. Kako prepoznati tenzijsku glavobolju?
- Bol je tupa, blaga do umjerena, najčešće obostrana
- Opisuje se kao pritisak, stezanje ili “obruč” oko glave
- Najčešće se osjeća u području čela i zatiljka
- Može trajati od 30 minuta do nekoliko dana
- Ne pogoršava se fizičkom aktivnošću
Nije praćena mučninom, povraćanjem ni osjetljivošću na svjetlo ili zvuk (za razliku od migrene)
1.2. Klasifikacija
Prema učestalosti i trajanju, tenzijsku glavobolju dijelimo na:
Povremenu (epizodičnu)
- Rijetka: manje od 1 dan mjesečno
- Česta: 1 do 14 dana mjesečno, ali ne svakodnevno
Kroničnu
- Javlja se 15 ili više dana mjesečno, tijekom najmanje 3 mjeseca
- Često je svakodnevna i dugotrajna
1.3. Zašto se javlja?
Točan uzrok nije uvijek poznat, no među najčešćim pokretačima su:
- Stres i emocionalna napetost
- Umor i loš san
- Dugotrajno sjedenje, osobito uz lošu ergonomiju
- Psihičko opterećenje
- Ponavljajući pokreti vrata i ramena
1.4. Liječenje i prevencija tenzijskih glavobolja
Liječenje akutne glavobolje
Kod povremene tenzijske glavobolje, cilj je brzo ublažavanje boli. Najčešće se koriste :
- Paracetamol
- Ibuprofen
- Diklofenak
- Naproksena
- Aspirin
Ograničiti uzimanje na najviše 2–3 puta tjedno, jer prekomjerna upotreba može dovesti do glavobolje zbog prekomjernog uzimanja lijekova i do želučanih tegoba kao i pojačanu sklonost krvarenju.
1.5. Prevencija (profilaksa) – kod čestih ili kroničnih glavobolja
Lijekovi za dugotrajnu kontrolu (samo uz nadzor liječnika):
- Amitriptilin – antidepresiv u malim dozama, često prvi izbor
- Venlafaksin, mirtazapin – korisni kod pridružene anksioznosti/depresije
- Gabapentin, topiramat – kao druga linija terapija
- Mišićni relaksansi – ponekad, kratkotrajno
1.6. Nefarmakološke mjere (iznimno važne):
- Redovita tjelesna aktivnost (šetnja, plivanje, joga)
- Tehnike opuštanja (duboko disanje, progresivna relaksacija, meditacija)
- Dobar san i rutina spavanja
- Smanjenje stresa i učenje strategija suočavanja
- Masaža i fizikalna terapija kod napetosti vrata i ramena
- Pravilna ergonomija – osobito za one koji puno sjede ili rade za računalom
- Kognitivno bihevioralna terapija
1.7. Kada razmisliti o preventivnoj terapiji?
- Ako imate više od 2–3 glavobolje tjedno
- Ako glavobolje traju dulje od tri mjeseca
- Ako značajno ometaju svakodnevno funkcioniranje
- MIGRENA
Migrena je neurološki poremećaj koji se javlja u epizodama i često ima nasljednu komponentu.
Migrena nastaje zbog abnormalne aktivacije trigeminovaskularnog sistema koji oslobađa upalne neuropeptide poput CGRP-a, koji dovode do upale i širenja krvnih žila u moždanim opnama, što izaziva bol. Ovaj poremećaj je povezan s genetskom predispozicijom, neuronskom hiperaktivnošću i okidačima poput stresa i hormona.
Bol je najčešće jednostrana, pulsirajuća i srednje do jakog intenziteta. Trajanje boli obično je od 4 do 72 sata ako se ne liječi ili ako liječenje nije učinkovito. Uz bol često se javljaju mučnina, povraćanje te osjetljivost na svjetlo, mirise i zvukove.
Kod nekih osoba pojavljuje se aura — prolazni neurološki simptomi poput svjetlucanja u vidnom polju, zamućenog vida, trnaca ili poremećaja govora koji prethode glavobolji. Aura traje od 5 do 60 minuta, a zatim slijedi glavobolja koja može trajati 4 do 72 sata.
- 2.1. Klasifikacija migrene (ICHD-3)
- Migrena bez aure (obična migrena)
- Najčešći oblik
- Umjerena do jaka glavobolja, često jednostrana, pulsirajuća
- Prati je mučnina, povraćanje, osjetljivost na svjetlo/zvuk
- Migrena s aurom
- Neurološki simptomi prije glavobolje: vidne smetnje, trnci, smetnje govora
- Glavobolja nastupa unutar 60 minuta nakon aure
- Kronična migrena
- Glavobolja ≥15 dana mjesečno kroz >3 mjeseca
- Od toga ≥8 dana sa simptomima migrene
- Komplikacije migrene (npr. status migrainosus) Migrena koja traje duže od 72 sata, čak i s liječenjem – zahtijeva hitnu medicinsku pomoć.
- Vjerojatna migrena (ne ispunjava sve kriterije, ali sliči migreni)
- 2.3. Liječenje migrene (akutna terapija)
Koristi se za prekid napada:
- Analgetici, NSAR: ibuprofen, naproksen, paracetamol
- Triptani: sumatriptan, rizatriptan (selektivni agonisti 5-HT1B/1D receptora)
- Antiemetici: metoklopramid, domperidon – za mučninu
- 2.4. Prevencija i profilaksa migrene
Koristi se kod:
- Čestih napada (≥4 dana mjesečno)
- Teških napada ili slabog odgovora na akutnu terapiju
- 2.5. Farmakološka profilaksa:
- Beta-blokatori: propranolol, metoprolol
- Antiepileptici: topiramat, valproat
- Antidepresivi: amitriptilin
- CGRP antagonisti: erenumab, fremanezumab, galkanezumab, eptinezumab, rimegepant (noviji lijekovi)
- Botulinum toksin A – kod kronične migrene
- 2.6. Ne-farmakološke mjere:
- Izbjegavanje okidača (stres, nedostatak sna, određena hrana)
- Redovna fizička aktivnost
- Tehnike relaksacije, biofeedback
- Vođenje dnevnika migrene
Migrenu mogu potaknuti hormonske promjene, stres, neredovita prehrana, manjak sna, vremenske promjene i određene namirnice (sir, čokolada, crno vino).
3. GLAVOBOLJA UZROKOVANA PRETJERANIM UZIMANJEM LIJEKOVA (MOH)
MOH je kronična glavobolja koja se javlja kod osoba koje prečesto koriste lijekove za bol, obično više od 10–15 dana mjesečno tijekom najmanje 3 mjeseca.
Može nastati kod uzimanja različitih lijekova: analgetika (ibuprofen, paracetamol), kombiniranih pripravaka s kofeinom ili kodeinom, te triptana. Najnovija teorija nastanka glavobolje izazvane prekomjernom upotrebom lijekova kaže da ponovna i učestala upotreba analgetika dovodi do promjena u moždanoj funkciji i regulaciji bola, uključujući smanjenje endogenih analgetičkih mehanizama i povećanu senzitivnost nervnog sistema na bol. Time se uspostavlja začarani krug u kojem lijekovi umjesto ublažavanja, zapravo pogoršavaju glavobolju i izazivaju njen kronični oblik.
U podlozi MOH-a je poremećaj u regulaciji boli u središnjem živčanom sustavu. Učestala upotreba analgetika snižava prag boli, potiskuje endogene (prirodne) mehanizme kontrole boli i uzrokuje neuroadaptivne promjene u moždanoj mreži koja obrađuje bol. Rezultat je povećana osjetljivost nociceptivnog sustava, čime se bol ne samo ne ublažava, već se i pojačava – stvarajući začarani krug.
Glavobolja je često svakodnevna, slabo reagira na lijekove i znatno narušava kvalitetu života.
- 3.1. Klasifikacija MOH (Medication Overuse Headache)
- Glavobolja koja se javlja kod osoba koje redovito i često koriste lijekove za liječenje glavobolje, obično više od 10-15 dana mjesečno, tijekom najmanje 3 mjeseca.
- MOH se najčešće razvija kod pacijenata s migrenom ili tenzijskom glavoboljom.
3.2. Liječenje MOH
- Prekid prekomjerne upotrebe lijekova
- Postupno smanjenje ili ukidanje lijekova koji su uzrokovali prekomjernu upotrebu
- Primjena preventivnih lijekova za osnovnu glavobolju (npr. migrenu)
- Praćenje i edukacija pacijenta o pravilnoj upotrebi lijekova
3.3. Profilaksa MOH
- Ograničiti korištenje akutnih lijekova za glavobolju na maksimalno 10-15 dana mjesečno
- Redovna kontrola i suradnja s liječnikom
- Upotreba preventivnih lijekova kod čestih ili teških glavobolja
- Edukacija o rizicima prekomjerne upotrebe lijekova
4. GLAVOBOLJA UZROKOVANA SINUSITISOM
Glavobolja koja nastaje kao posljedica upale sinusa (sinusitis) najčešće se javlja u području čela, između očiju, u obrazima i oko nosa. Riječ je o tzv. sinusnoj glavobolji koja je posljedica nakupljanja sekreta i upalne tekućine u paranazalnim šupljinama, što stvara osjećaj pritiska i boli u prednjem dijelu glave i lica. Kod upale sinusa iritacija i upala sluznice sinusa izazivaju aktivaciju trigeminalnih živčanih vlakana, što dovodi do prijenosa bolnih impulsa u mozak. Uz to, lokalna upalna reakcija uzrokuje oticanje i povećan pritisak u sinusnim šupljinama, što dodatno doprinosi osjećaju bola i glavobolje. Upala sinusa uzrokuje otok sluznice, povećani tlak i nakupljanje sekreta, što mehanički i kemijski nadražuje nociceptore u sinusnim šupljinama i okolnim tkivima. Aktiviraju se grane trigeminalnog živca (osobito V1 i V2), koje prenose bolne impulse iz lica i čela. Bol se tipično pojačava pri saginjanju, napinjanju ili ležanju na zahvaćenoj strani. Često je praćena začepljenim nosom, smanjenim osjetom mirisa, gustim iscjetkom iz nosa, osjećajem pritiska iza očiju te povišenom tjelesnom temperaturom. Može se javiti i osjećaj težine u glavi ili nelagoda prilikom pomicanja očiju.
4.1. Liječenje sinusne glavobolje
- Simptomatska terapija: dekongestivi za smanjenje otečenosti sluznice
- Ispiranje nosa fiziološkom otopinom
- Analgetici za ublažavanje boli
- Antibiotici kod bakterijskog sinusitisa (simptomi traju >10 dana ili su teži)
- U kroničnim slučajevima potrebna dodatna dijagnostika (CT sinusa) i ponekad kirurško liječenje
- 4.2. Profilaksa i važnost prepoznavanja
- Pravovremeno liječenje akutnog sinusitisa
- Izbjegavanje nepotrebne upotrebe analgetika
- Ciljano liječenje osnovnog uzroka — upale sinusa
5. CERVIKOGENA GLAVOBOLJA
Cervikogena glavobolja nastaje zbog problema u području vratne kralježnice, najčešće kao posljedica degenerativnih promjena, mišićne napetosti, mehaničkih ozljeda ili dugotrajnog lošeg položaja tijela, osobito kod osoba koje veći dio dana provode sjedeći i gledajući u ekran.
5.1. Mehanizam boli
Bol u cervikogenoj glavobolji proizlazi iz abnormalne stimulacije osjetnog živčanog sustava vratne kralježnice, osobito u području segmenta C1–C3, koji dijeli neuronske puteve s trigeminalnim živcem. Ova konvergencija živčanih signala uzrokuje tzv. referiranu bol – iako izvor boli potječe iz vrata, ona se projicira u regije glave. Do boli dolazi uslijed iritacije ili kompresije spinalnih živaca, a dodatnu ulogu mogu imati lokalne upale, mišićni spazmi i smanjena pokretljivost.
5.2. Klinička slika
- Bol obično počinje u zatiljku, a može se širiti prema tjemenu, čelu i sljepoočnicama, često jednostrano
- Pojačava se pokretima vrata ili nakon duljeg mirovanja u nepravilnom položaju
- Praćena je napetošću, ukočenošću i ograničenom pokretljivošću vrata
- Mogu se javiti i vrtoglavica, zamućen vid, te osjećaj nelagode u ramenima i lopaticama
5.3. Dijagnoza
Dijagnoza cervikogene glavobolje temelji se prvenstveno na kliničkom pregledu i anamnezi, uz detaljno ispitivanje povezanosti boli s pokretima vrata i posturom.
Radi isključenja drugih uzroka glavobolje, često se provode dodatne radiološke pretrage poput RTG-a, CT-a ili MR-a vratne kralježnice, osobito ako postoji sumnja na strukturalne promjene, diskopatije ili kompresiju živaca.
5.4. Liječenje cervikogene glavobolje
- Fizikalna terapija i vježbe za jačanje dubokih mišića vrata
- Korekcija posture i prilagodba radnog prostora
- Manualna terapija i mobilizacija vratne kralježnice
- Edukacija o pravilnom držanju i navikama
- U akutnoj fazi mogu se koristiti protuupalni lijekovi i relaksansi mišića
- 5.5. Profilaksa i važnost liječenja
- Pravovremena dijagnoza i individualizirani terapijski pristup
- Moguće značajno smanjenje boli i učestalosti napada
- U mnogim slučajevima potpuni prestanak simptoma
6. KLASTER GLAVOBOLJA
Klaster glavobolja je rijedak, ali izrazito bolan oblik glavobolje koji se javlja u karakterističnim napadajima, tzv. „klasterima“ – razdobljima tijekom kojih se napadi javljaju svakodnevno, ponekad i više puta dnevno, kroz tjedne ili mjesece, nakon čega slijedi razdoblje bez simptoma. Bol je izuzetno jaka, često opisana kao peckajuća, probadajuća ili goruća, uvijek jednostrana i najčešće lokalizirana oko oka, u području sljepoočnice ili iznad obrve. Klaster glavobolja gotovo uvijek dolazi iznenada, bez upozorenja i traje od 15 minuta do tri sata. Zbog svoje intenzivne prirode, često se opisuje kao jedna od najjačih boli koje osoba može doživjeti.
6.1. Mehanizam boli
Glavni generator napada je hipotalamus, regija mozga odgovorna za regulaciju cirkadijalnog ritma. On pokreće tzv. trigeminalno-autonomni refleks, što rezultira istovremenom aktivacijom:
- Trigeminalnog živca, odgovornog za percepciju boli
- Autonomnih živaca, koji uzrokuju prateće vegetativne simptome
U patofiziologiji značajnu ulogu imaju i neuropeptidi poput CGRP-a, te poremećaji u unutarnjem biološkom satu, zbog čega se napadi javljaju u isto doba dana ili noći, ponekad i u gotovo istom satu.
6.2. Prateći simptomi
Tijekom napadaja gotovo uvijek se javljaju autonomni simptomi na istoj strani kao i bol:
- Suzenje oka
- Crvenilo oka
- Pad gornjeg kapka (ptoza)
- Suženje zjenice (mioza)
- Začepljenost ili curenje nosa
- Pojačano znojenje čela ili lica
6.3. Tko je najčešće pogođen?
Klaster glavobolja se češće javlja kod muškaraca, osobito u dobi između 20. i 50. godine. Iako je rijetka, značajno narušava kvalitetu života zbog učestalosti, jačine boli i psihološkog iscrpljivanja.
6.4. Dijagnoza
Dijagnoza se temelji na tipičnoj kliničkoj slici i anamnezi – jednostrana, jaka bol, autonomni simptomi, ponavljajući napadi u obrascu „klastera“.
Radi isključenja drugih uzroka jednostrane glavobolje, osobito ako postoji neuobičajen obrazac ili atipični simptomi, preporučuje se dodatna radiološka obrada – najčešće MR mozga.
- 6.5. Klasifikacija klaster glavobolje
- Epizodna klaster glavobolja – Napadi se javljaju u periodima (klasterima) od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, s pauzama bez simptoma dužim od 3 mjeseca.
- Kronična klaster glavobolja – Napadi traju najmanje godinu dana bez dužih pauza ili s pauzama kraćim od 3 mjeseca.
- 6.6. Liječenje klaster glavobolje
- Akutno liječenje:
- Inhalacija čistog kisika (100% kisik kroz masku, 10-15 minuta)
- Triptani (npr. sumatriptan potkožno ili nazalno)
- Lokalni anestetici ili lidokain u nos
- Profilaktičko liječenje (prevencija napada):
- Verapamil (najčešće korišten)
- Kortikosteroidi (kratkotrajno za prekid klastera)
- Litij (kod kronične klaster glavobolje)
- Topiramat ili melatonin (pomoćna terapija)
- 6.7. Prevencija i profilaksa
- Izbjegavanje poznatih okidača (alkohol, cigarete, promjene spavanja) tijekom klaster perioda
- Redovno praćenje i prilagodba terapije kod neučinkovitosti
- Pravovremeno započinjanje preventivne terapije kod ponovnih napada
7. GLAVOBOLJA KOD DRUGIH BOLESTI
Glavobolja može biti znak ozbiljnog neurološkog stanja, osobito ako je nova, jaka i neuobičajena. U tim slučajevima zahtijeva hitnu liječničku procjenu jer može biti simptom:
- Tumora mozga – Progresivna glavobolja koja se pojačava ujutro. Praćena mučninom, povraćanjem, smetnjama vida ili epileptičkim napadajima.
- Subarahnoidalnog krvarenja – Iznenadna, vrlo jaka „eksplozivna“ glavobolja
- Hemoragičnog moždanog udara – Glavobolja uz neurološke simptome poput slabosti, trnaca, problema s govorom ili vidom
- Upale moždanih ovojnica (meningitis) – Glavobolja s povišenom temperaturom, ukočenim vratom i poremećajima svijesti
Glavobolja može biti posljedica različitih sistemskih ili lokalnih bolesti, a često je znak da postoji dodatni zdravstveni problem. Najčešći primjeri uključuju:
- Hipertenzija (povišen krvni tlak) – Glavobolja je najčešće tupa, pulsirajuća i pojačava se pri vrlo visokim vrijednostima tlaka.
- Infekcije (gripa, prehlada, sinusitis) – Glavobolja se javlja kao dio opće slabosti i upale, često u području sinusa ili cijele glave.
- Poremećaji vida (npr. astigmatizam, naprezanje očiju, glaukom) – Glavobolja nastaje zbog napetosti i preopterećenja očnih mišića.
- Endokrine bolesti (npr. poremećaji štitnjače) – Glavobolja može biti dio simptoma koji prate hormonske neravnoteže.
- Poremećaji spavanja (npr. apneja u snu) – Glavobolja se često javlja ujutro zbog nedostatka kisika i poremećaja disanja tijekom noći.
- Psihijatrijski poremećaji (stres, anksioznost, depresija) – Glavobolja je često tupa i kronična, povezana sa psihičkim opterećenjem.
Kod sumnje na bilo koje od ovih stanja, neophodan je hitan neurološki pregled i obrada.
- 7.1. Kada potražiti pomoć liječnika?
Iako su većina glavobolja bezopasne, potrebno je što prije potražiti liječničku pomoć u sljedećim slučajevima:
- Nagla, iznimno jaka glavobolja bez ranijih epizoda
- Glavobolja praćena poremećajem vida, govora, motorike ili svijesti
- Glavobolja uz ukočen vrat, visoku temperaturu i povraćanje
- Glavobolja nakon udarca u glavu
- Svakodnevna, progresivna glavobolja koja ne reagira na lijekove
- Glavobolja koja budi iz sna ili je najjača ujutro
- Glavobolja uz pojačano spavanje , smetenost, dezorijentiranost
- 7.2. Važnost pravovremene dijagnoze
Glavobolja je simptom koji se ne smije podcijeniti, osobito ako je nova, učestala ili praćena drugim simptomima. Pravilna dijagnoza i individualizirani pristup liječenju pomažu u ublažavanju boli i poboljšanju kvalitete života.
- 7.3. Algoritam dijagnostičke obrade glavobolje
- Anamneza i klinički pregled
- Detaljan razgovor o vrsti, trajanju, učestalosti i intenzitetu boli
- Provjera povezanih simptoma (mučnina, povraćanje, neurološki ispadi)
- Procjena okidača i faktora rizika (obiteljska povijest, stres, lijekovi)
- Procjena “crvenih zastavica” (znakovi upozorenja)
- Nagla, jaka glavobolja
- Promjene u neurološkom statusu (slabost, poremećaj govora, vida)
- Glavobolja s temperaturom i ukočenim vratom
- Promjene u obrascu glavobolje ili novi simptomi
- Glavobolja nakon traume ili u starijoj dobi
- Daljnja dijagnostika prema nalazu
- Laboratorijske pretrage (upala, infekcija, endokrini status)
- Neuroimaging (CT ili MRI mozga) kod sumnje na organski uzrok
- Neurološki pregled i eventualne dodatne pretrage (EEG, lumbarna punkcija)
Ako vas glavobolja često muči, ne reagira na lijekove ili se pogoršava, obavezno se savjetujte s liječnikom. Pravovremena obrada može spriječiti ozbiljnije komplikacije i otkriti moguće teže uzroke.
